Psihološki aspekti nezaposlenosti - uvodne napomene urednika

Gubitak posla nije samo ekonomski problem za pojedinca budući da rad ima mnogostruku funkciju u čovjekovu životu (vidi npr. Šverko, 1991). Osim ekonomske sigurnosti rad omogućuje socijalnu interakciju, strukturira pojedinčevo vrijeme, izvor je identiteta i samopoštovanja pojedinca, ponekad i samoaktualizacije. Upravo zbog toga što onemogućuje zadovoljenje ovih latentnih funkcija rada, nezaposlenost ima pogubne socijalne i psihološke učinke (Jahoda, 1982).

U razvijenom svijetu psihološki učinci nezaposlenosti istražuju se već dugi niz godina. Prva istraživanja, potaknuta Velikom ekonomskom krizom, provedena su još 1930-ih godina (npr. Bakke, 1933; Eisemberg i Lazarsfeld, 1938; Jahoda, Lazarsfeld i Zeisel, 1933/1972). No glavnina spoznaja dobivena je u novije vrijeme, osobito u 1980-ima kad je novi ciklički porast nezaposlenosti u razvijenom svijetu pojačao interes istraživača i kreatora socijalne politike za psihološke aspekte nezaposlenosti. Provedena su brojna istraživanja, a njihovi nalazi sažeti su u preglednim radovima (npr. Fryer i Payne, 1986; Hanisch, 1999; Kasl, Rodriguez i Lasch, 1998; Price, Friedland i Vinokur, 1998; Waters, 2000) i u nekoliko zapaženih knjiga (Feather, 1990; Jahoda, 1982; Leanna i Feldman, 1992; O'Brien, 1986; War, 1987). Provedena istraživanja nedvojbeno su pokazala da nezaposlenost uzrokuje ozbiljne psihološke posljedice - smanjeno životno zadovoljstvo, osjećaj bespomoćnosti, gubitak identiteta i samopouzdanja te narušeno psihičko i fizičko zdravlje. Istraživanja su ustanovila i različite načine suočavanja pojedinaca s gubitkom posla te ključne posredujuće varijable (psihološke, demografske i situacijske) koje moderiraju psihološke učinke gubitka posla. Dobivene spoznaje imaju značajne implikacije i za praktične mjere socijalne politike.

Nezaposlenost je veliki problem u današnjoj Hrvatskoj: tijekom 90-ih rasla je gotovo eksponencijalno. U vrijeme kada je ova knjiga nastajala, u Hrvatskoj je bilo 375 795 nezaposlenih, a stopa registrirane nezaposlenosti iznosila je 21,8 %. Unatoč takvim dramatičnim razmjerima nezaposlenosti u nas se malo zna o tome kako ljudi podnose njeno breme, što osjećaju, na kakvu se socijalnu potporu oslanjanju i što sve poduzimaju kako bi svoj status promijenili.

Ustvari, u nas ni nema sustavnog uvida u psihološke učinke nezaposlenosti. Cjelokupna javna rasprava, prilozi u medijima i radovi u stručnoj periodici bave se uglavnom razmjerima i uzrocima nezaposlenosti te mogućim mjerama za njeno suzbijanje, a usmjereni su isključivo na socijetalnu razinu i makroekonomske aspekte. Socijalne i psihološke implikacije nezaposlenosti se zanemaruju ili se naprosto tretiraju kao neizbježna datost. Proklamirani ekonomski ciljevi gube tako svoj instrumentalni smisao i postaju sami sebi konačnom svrhom.

Visoka stopa nezaposlenosti u Hrvatskoj i njezin rast posljedica su dezintegracije šireg ekonomskog sustava do koje je došlo zbog tranzicije i rata (Dujšin, 1999). Pritom su loša makroekonomska politika i odgađanje strukturnih reformi (Škare, 2001) pogodovali niskoj stopi gospodarskog rasta koja ne omogućuje otvaranje većeg broja radnih mjesta. Stoga se svojim najvećim dijelom nezaposlenost u Hrvatskoj može označiti kao stagnacijska. Njeno realno smanjivanje može se postići samo efikasnim mjerama makroekonomske politike koje će dovesti do gospodarskog rasta. Takvih mjera zasad nema i vrlo je vjerojatno da se nezaposlenost u nas neće osjetno smanjiti u dogledno vrijeme. U takvoj situaciji na važnosti dobivaju mjere tzv. aktivne politike tržišta rada (vidi Kerovec, 1997), kao i tzv. pasivne mjere kojima se nastoji olakšati položaj nezaposlenih. Za učinkovitu primjenu ovih mjera, važno je dobro poznavati psihosocijalne karakteristike nezaposlenih kao i socijalne i psihološke učinke nezaposlenosti. To nas potaklo naš interes prema psihološkim aspektima nezaposlenosti.

Ova publikacija donosi 22 priloga o različitim aspektima nezaposlenosti koje su pripremili studenti psihologije - sudionici 12. Ljetne škole studenata i nastavnika Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, održane na Silbi od 27. 9. do 5. 10. 2002. godine. Škola je bila posvećena psihološkim aspektima nezaposlenosti, a tekstovi koji slijede rezultat su višemjesečnog proučavanja literature iz ovog područja.

Smatrali smo da je psihološke aspekte nezaposlenosti moguće potpunije sagledati samo ako se problem nezaposlenosti sagleda u svim njegovim aspektima. Naš odabir ključnih aspekata nezaposlenosti odražava pet tematskih cjelina ove knjige: (1) Mjerenje i razmjeri nezaposlenosti; (2) Uzroci nezaposlenosti; (3) Psihološke i socijalne posljedice nezaposlenosti; (4) Suočavanje pojedinca s nezaposlenošću i (5) Suzbijanje nezaposlenosti. Po tematskoj raznovrsnosti i sadržajnoj širini, ovo je svakako najpotpunija u nas objavljena publikacija o problemima nezaposlenosti. Svako poglavlje predstavlja jedinstvenu sintezu odabranog dijela spoznaja i autorski je prilog razumijevanju fenomena nezaposlenosti. Brojnim uredničkim sugestijama i intervencijama trudili smo se, a nadamo se i uspjeli, postići zavidnu razinu kvalitete svih objavljenih priloga. Stoga, iako je riječ o mladim autorima - studentima koji se još nalaze u procesu svog stručnog formiranja - zainteresirani čitatelj naći će u ovim prilozima mnoge zanimljive informacije i spoznaje.

^