1.1. Definicije i mjerenje nezaposlenosti

Jelena Birsa

Definicije nezaposlenosti

Pojam nezaposlenosti može imati različita značenja ovisno o kontekstu u kojemu se koristi. Može opisivati pravno-administrativno stanje odnosno evidentiranost na listi zavoda za zapošljavanje ili pravo na novčanu naknadu za nezaposlene. Ujedno, može označavati stav odnosno spremnost na prihvaćanje posla pod određenim uvjetima. Može se odnositi i na socijalne teškoće unutar određenog gospodarskog sustava, kao i na neravnotežu ponude i potražnje rada na pojedinim dijelovima ili na cjelokupnom tržištu rada (Mrnjavac, 1996; str. 25.)

Prema uputama International Labour Organisation (ILO-a), standardna međunarodna definicija nezaposlenosti obuhvaća sve osobe starije od dobne granice određene za mjerenje ekonomski aktivnog stanovništva, koje su (1.) tijekom referentnog razdoblja bile bez posla, (2.) tijekom tog razdoblja bile u svakom trenutku na raspolaganju za posao, te (3.) tražile posao (poduzimale određene korake u cilju pronalaženja posla). Dakle, kriteriji na kojima se zasniva standardna definicija nezaposlenosti odnose se samo na aktivnost pojedinca tijekom referentnog razdoblja. Sva tri kriterija moraju biti zadovoljena istovremeno. Jedina iznimka se odnosi na osobe koje imaju sporazum započinjanja posla nakon referentnog razdoblja te više ne traže posao, ali zadovoljavaju ostala dva kriterija. Te će osobe ipak biti klasificirane kao nezaposlene, budući da su već sad raspoložive za rad a ne rade, odnosno, dio su neupotrebljenog radnog resursa gospodarstva.

Na slici 1.1 prikazan je odnos nezaposlenih i ukupnog stanovništva, a na slici 1.2. odnos zaposlenih i nezaposlenih, te osoba izvan radne snage unutar stanovništva radne dobi.

 

Ukupno stanovništvo
Radno sposobno stanovništvo
Potencijalni radni resursi društva
Radna snaga ili ekonomski   aktivno stanovništvo
Zaposleni	Nezaposleni

Slika 1.1: Podjela stanovništva prema mogućnosti uključivanja na tržište rada
(preneseno iz Mrnjavac, 1996)

Slika 1.2: Osnovna podjela stanovništva radne dobi prema kriterijima međunarodne definicije, OECD, 1987 (prema Mrnjavac, 1996)

Obeshrabreni radnici - osobe koje žele posao, raspoložive su za rad, ali ne rade i ne traže posao jer misle da ga ne mogu naći - čine neiskorišteni radni resurs, ali po definiciji ne ulaze u kategoriju nezaposlenih. Zato se taj dio ljudskih potencijala često naziva i "skrivena nezaposlenost". Ukoliko bi se redefinirali kriteriji nezaposlenosti, ova skupina ljudi bila bi uvrštena u radnu snagu. Međunarodni standardi predlažu posebnu klasifikaciju za razvrstavanje osoba koje su po definiciji izvan radne snage, ovisno o jačini vezanosti za tržište rada.

Mjerenje nezaposlenosti

Dva su osnovna načina prikupljanja podataka o nezaposlenima. Prvi se odnosi na evidenciju nezaposlenih prijavljenih na zavodu za zapošljavanje, a drugi na periodično anketiranje uzorka radne snage. Uredi i službe zapošljavanja, osnovani u svrhu pomoći nezaposlenima, registriraju osobe koje traže zaposlenje, a poslodavcima daju podatke o raspoloživim radnicima. Nusproizvod ove službe je evidencija nezaposlenih koja služi kao izvor statističkih podataka o njihovom broju. Prednosti ovog izvora su jednostavnost, mali troškovi prikupljanja podataka te dostupnost podataka. Postoje, međutim, i brojna ograničenja. Svaka promjena u kriterijima za ostvarivanje naknade mijenja i broj registriranih osoba. Neke osobe se javljaju samo zbog naknade a da zapravo ne traže posao. Druge osobe zadovoljavaju sve kriterije nezaposlenosti, ali samostalno traže posao pa nisu evidentirane u zavodu za zapošljavanje. Osim toga, ova služba evidentira samo nezaposlene, a ne i ukupnu radnu snagu. Budući da je zavod primarno organiziran za statističke potrebe, problem predstavljaju i zastarjeli podaci koji se ne brišu u razmacima potrebnim za preciznu evidenciju. Zbog različitih propisa u pojedinim zemljama ove podatke je nemoguće uspoređivati, kao ni podatke jedne zemlje u različitim razdobljima ukoliko su se propisi mijenjali.

Anketa uzorka radne snage jedini je zadovoljavajući način prikupljanja podataka o nezaposlenosti na nacionalnoj razini u skladu s međunarodnim standardima ILO-a. Glavna prednost ove metode je prikupljanje podataka u skladu s međunarodnim standardima tako da se mogu međusobno uspoređivati. Ipak, usporedivost nije potpuna zbog različitih čestica korištenih u anketama, te različitog tretiranja kriterija aktivnosti traženja posla. Glavni nedostaci ovog načina prikupljanja podataka su tehnički, metodološki i statistički problemi uzorka, upitna vjerodostojnost odgovora ispitanika, teškoće u interpretaciji promjena u stopi nezaposlenosti između dvije ankete i dr. Osim toga, postupak iziskuje velike troškove, a podaci su dostupni samo u trenutku pregleda.

Podaci o nezaposlenosti iz ova dva izvora zapravo predstavljaju dvije različite skupine podataka koje se djelimično preklapaju. Ako je preklapanje veliko, odnosno, ako predstavlja velik postotak ukupne nezaposlenosti po oba kriterija, te ako su ukupne veličine približno iste, registrirana nezaposlenost može se upotrebljavati kao relativno pouzdana aproksimacija nezaposlenosti po standardima ILO-a za razdoblja između dvije ankete uzorka radne snage. U stabilnim uvjetima tržišta rada razlika između podataka dobivena iz ova dva izvora mala je i prilično stabilna.

Stopa nezaposlenosti je omjer broja nezaposlenih i ukupno raspoloživih resursa radne snage izražen kao postotak. Zbog svoje jasnoće i jednostavnosti je najčešće korištena mjera. Ona oslikava stanje gospodarstva, uspješnost gospodarske politike, te je mjerilo težine socijalnih teškoća i razlika u društvu. Ipak, ona ne govori ništa o trajanju nezaposlenosti, a njen glavni nedostatak je ograničenje samog koncepta radne snage na kojemu se zasniva.

Predložene su brojne modifikacije i poboljšanja stope nezaposlenosti, ali niti jedna od njih ne predstavlja idealni ili univerzalni pokazatelj. Svaki od tih alternativnih pokazatelja koristi se samo u specifičnim slučajevima kao poboljšanje u odnosu na klasičnu stopu nezaposlenosti, ali svaki ima nedostatak i ograničenje za širu upotrebu.

Stope nezaposlenosti američkog ureda za statistiku rada. Konstruirano je šest različitih stopa nezaposlenosti, od U1 do U6. Stopa U1 odnosi se na osobe nezaposlene 15 tjedana ili duže kao postotak civilne radne snage; U2 su "job losers" (osobe koje su izgubile posao) i osobe koje su završile s privremenim poslom kao postotak civilne radne snage; U3 su ukupno nezaposlene osobe kao postotak civilne radne snage (službena stopa nezaposlenosti); U4 čine ukupno nezaposlene osobe plus obeshrabreni radnici kao postotak civilne radne snage plus obeshrabreni radnici; U5 su ukupno nezaposlene osobe plus obeshrabreni radnici plus ostali "marginalno vezani" radnici kao postotak civilne radne snage plus svi "marginalno vezani" radnici; U6 čine ukupno nezaposlene osobe plus svi "marginalno vezani" radnici plus sve osobe koje rade sa skraćenim radnim vremenom iz ekonomskih razloga kao postotak civilne radne snage plus "marginalno vezani" radnici (Mrnjavac, 1997, str 72).

Stopa nezaposlenosti u ekvivalentima punog radnog vremena. Pri izračunu ove stope pripadnici radne snage su ponderirani ovisno o tome da li rade ili traže posao uz puno ili skraćeno radno vrijeme, a ponderi su prosječni sati rada nepoljoprivrednih radnika ostvareni u odgovarajućoj godini. Ova stopa ima ista analitička svojstva kao i odgovarajuće stope izražene u osobama, ali ne može obuhvatiti punu dimenziju neiskorištenja potencijalnog radnog vremena. Glavni nedostatak je taj što se ova stopa više ne odnosi na stvarne osobe i stoga je manje razumljiva od tradicionalne stope nezaposlenosti.

Stopa iskorištenosti potencijalne količine rada je omjer zaposlenih i radnog potencijala odnosno radno sposobnih osoba (zaposleni, nezaposleni i takozvani skriveni nezaposleni) umnožen omjerom efektivnog i potencijalnog radnog vremena. Ova mjera pretpostavlja da bi i nezaposleni ostvarivali istu stopu iskorištenosti radnog vremena, što u velikom broju zemalja nije slučaj zbog nejednake strukture zaposlenih i nezaposlenih.

Izgubljeni radni sati. Ova stopa je omjer izgubljenih i potencijalnih radnih sati. Izgubljeni radni sati su ponuđeni sati rada od strane nezaposlenih plus radni sati izgubljeni zbog nedobrovoljnog kraćeg rada. Potencijalni radni sati su zbroj ostvarenih i izgubljenih sati. Nužno je da se svi potrebni podaci skupljaju istovremeno. Ova mjera nezaposlenosti nešto je preciznija od klasične stope nezaposlenosti kao pokazatelj iskorištenja radne snage, ali ne može bolje identificirati ciklička kretanja.

Indeks težine nezaposlenosti je broj dana koji bi prosječno svaki radnik bio nezaposlen tijekom godine kada bi prosječna nezaposlenost tijekom godine, mjerena kao umnožak prosječne godišnje stope nezaposlenosti i prosječnog trajanja nezaposlenosti u danima, bila raspoređena na sve osobe unutar radne snage. Nije svejedno je li stopa nezaposlenosti posljedica manjeg broja nezaposlenih s dugim razdobljima nezaposlenosti ili većeg broja s kratkim razdobljima.

Odnos zaposleni-stanovništvo. Ova mjera odgovara na pitanje koliki dio stanovništva radne dobi je zaposlen. Zaposlenost je statistički određeniji i objektivniji koncept od nezaposlenosti jer ju je lakše definirati i mjeriti. Osnovni nedostatak je smanjena podobnost za analiziranje cikličkih kretanja gospodarstva. Osim toga, za razliku od stope nezaposlenosti, ona nam ne govori ništa o osobama koje su stvarno pogođene nedostatkom posla.

Dezagregirana stopa nezaposlenosti. Specifične stope za specifične grupe ponderirane su ovisno o udjelu veličine te grupe u ukupnoj radnoj snazi. Naime, jedinstveno tržište je zapravo samo pojednostavljenje stvarnosti; ono se sastoji od vrlo heterogenih podtržišta, pa se i značenje nezaposlenosti u svakom od njih razlikuje. Treba biti oprezan jer i preveliko detaljiziranje može imati nedostatke kao što su nepraktičnost i nepreglednost te veliki troškovi vremena i novaca..

Perryeva ponderirana stopa nezaposlenosti. Nezaposlenima i pripadnicima radne snage dodjeljuju se ponderi, ovisno o spolno-dobnoj skupini, koji odražavaju razlike u prosječno ponuđenom radnom vremenu i razlike u produktivnosti među tim skupinama. Ova stopa namijenjena je međuvremenskoj usporedbi u duljim razdobljima.

Nezaposlenost i potencijalni output - Okunov zakon - odnos stope nezaposlenosti i stope ostvarenja potencijalnog društvenog proizvoda. Porast nezaposlenosti prate dodatni gubici ukupnog proizvoda zbog toga što paralelno padaju i ostvareni radni sati, produktivnost i zaposlenost, a stopa aktivnosti se smanjuje. Okunov zakon pokazuje da je gubitak proizvoda vezan uz nezaposlenost znatno veći nego što to pokazuje sama stopa nezaposlenosti.