3.1. Psihološke posljedice nezaposlenosti i posredujući faktori

Vlasta Matko

Da bismo mogli govoriti o utjecaju nezaposlenosti na psihološko zdravlje, nužno je spomenuti dobrobiti koje pruža zaposlenost. Spomenimo samo neke: zarada, povišenje razine aktivacije, raznolikost okoline i raznolikost socijalnih interakcija, vremenska struktura dana i ostvarenje osobnog identiteta kroz radnu ulogu. Gubitak navedenih dobrobiti značajan je izvor stresa, a on se događa gubitkom posla ili nemogućnošću pronalaženja zaposlenja. To pokazuju i transverzalne i longitudinalne studije. Osim gubitaka, nezaposlenost uključuje i učenje novih uloga te prilagođavanje promijenjenim okolnostima. Sve ove promjene za pojedinca predstavljaju izvor stresa koji za sobom povlači i specifične promjene u doživljavanju i ponašanju. Jednim imenom - to su psihološke posljedice nezaposlenosti.

Prva istraživanja psiholoških posljedica nezaposlenosti provedena su 30-ih godina prošlog stoljeća i nastojala su utvrditi postoje li uopće takve posljedice (prema Fryer i Payne, 1986). Budući da je odgovor bio potvrdan, kasnija su istraživanja usmjerena prvenstveno na utvrđivanje njihove prirode i opsega. S tim je povezana i primjena istraživačkih konstrukata kojima autori nastoje opisati zajedničke osobine različitih promjena u ponašanju i doživljavanju a koje mogu biti posljedica nezaposlenosti. Jedan od takvih konstrukata je psihološko zdravlje (Warr, 1983). Psihološko zdravlje označava cijeli niz afektivnih, kognitivnih i bihevioralnih procesa, a proteže se od niskog ili narušenog do visokog ili dobrog psihološkog zdravlja. Različiti aspekti psihološkog zdravlja mogu predstavljati posebne mjere ili varijable u istraživanjima koja se bave psihološkim posljedicama nezaposlenosti.

Najvažniji nalazi o utjecaju nezaposlenosti na psihološko zdravlje

Anksioznost, depresija, nezadovoljstvo životom, napetost, sniženo samopoštovanje, osjećaj beznađa i druga emocionalna stanja, operacionalizirani u formi prihvatljivo pouzdanih i valjanih mjera istraživanih krosekvencijalnim nacrtima, pokazali su se jače izraženima kod nezaposlenih ispitanika u odnosu na zaposlene. Uspoređujući zaposlene s nezaposlenima, konzistentno dobivamo podatke o većoj socijalnoj izolaciji nezaposlenih kao i njihovoj nižoj razini dnevne aktivnosti (Fryer i Payne, 1986). Također, postoji slaganje među rezultatima o tome kako je fizičko i psihološko zdravlje nezaposlenih kao grupe niže od zdravlja zaposlenih. No zanimljivi su podaci koji pokazuju da je razina psihološkog stresa, kao jedna od varijabli psihološkog zdravlja (uključuje mjere nervoze, glavobolje, napetosti, straha, dosade, usamljenosti, problema sa spavanjem, pomanjkanja energije), kod nezaposlenih u odnosu na zaposlene ispitanike katkad i manja. (Fryer, 1998). Ipak, postoji veće slaganje o tome kako nezaposleni imaju veće iskustvo napetosti i više negativnih emocija, u isto vrijeme su manje zadovoljni životom, nesretniji, te proživljavaju manje ugode i pozitivnih emocija (Fryer i Payne, 1986). Psihijatrijska oboljenja, depresija i anksioznost najčešće su ispitivani GHQ-om (Upitnik općeg zdravlja, engl. General Health Questionnaire), a rezultati konzistentno pokazuju da je učestalost tih stanja veća kod nezaposlenih nego kod zaposlenih. Depresija je često mjerena i Beckovim inventarom depresije, pa tako i u istraživanju Feathera i Barbera (1983) prema kojemu su skupine nezaposlenih depresivnije od zaposlenih.

Većina dosad spomenutih mjera psiholoških posljedica odnosila se na afektivna stanja, no dosta je istraživanja usmjereno i na kognitivne poteškoće kao posljedicu nezaposlenosti. Zbog poznate veze između afektivnog stanja i izvršavanja kognitivnih zadataka (to jest utjecaja afektivnih stanja na kognitivne funkcije), kognitivne poteškoće ne možemo proglasiti izravnom posljedicom nezaposlenosti, no javljaju se kod nezaposlenih pa ih je važno istražiti i u tom kontekstu. Fryer i Warr (1984, prema Fryer i Payne, 1986) su otkrili da nezaposleni imaju manje kognitivnih poteškoća nego što misle da imaju. Oni su naime uzeli dvije mjere kognitivnih poteškoća - jedna je bio samoiskaz o kvaliteti koncentracije, osjećaju "zahrđalosti" i vremenu potrebnom za promišljanje stvari, dok je druga mjera bila objektivnija i sastojala se od broja zaboravljenih stvari s liste za kupovinu i razumijevanja pročitanog materijala. Subjektivni doživljaj kognitivne deterioracije veći je od stvarnih promjena.

Kada je riječ o promjenama u samopoštovanju kao psihološkoj posljedici nezaposlenosti, rezultati nisu tako jednoznačni. Warr i Jackson (1983) sugeriraju da nekonzistencija rezultata proistječe iz činjenice da se mjere samopoštovanja sastoje od čestica kojima se procjenjuju i negativni i pozitivni aspekti osobe. U svojoj studiji spomenuti autori nalaze da pozitivno samopoštovanje ne ovisi o stanju zaposlenosti, dok nezaposleni sebe procjenjuju negativnije na česticama negativnog samopoštovanja. Ipak, u većini istraživanja nije utvrđena povezanost između globalnog samopoštovanja i nezaposlenosti (Warr, 1983).

Iako u psihologiji za to još uvijek ne postoje sasvim jasni dokazi, većina autora smatra da stanje stresa loše utječe na fizičko zdravlje ljudi. Studije pokazuju da su nezaposleni lošijeg zdravlja od zaposlenih (Fryer i Payne, 1986), ali pri interpretaciji ovakvih nalaza treba biti oprezan. Lošije fizičko zdravlje nezaposlenih može biti indirektna posljedica nezaposlenosti zbog općenito lošijih materijalnih uvjeta života nezaposlenih. U nekim su studijama zabilježeni i podaci da među nezaposlenima postoji veći broj suicida i parasuicida (Fryer i Payne, 1986). Mada i drugi gore navedeni nalazi zahtijevaju pomniju interpretaciju uzročno-posljedičnih veza, ovi posljednji posebno jasno ukazuju na mogući utjecaj moderatorskih i medijatorskih faktora na posljedice nezaposlenosti. Stoga ćemo posebnu pažnju posvetiti upravo varijablama koje posreduju utjecaj nezaposlenosti na psihološko zdravlje pojedinca.

Varijable koje posreduju pri utjecaju nezaposlenosti na psihološko zdravlje

Nakon što je jednom utvrđeno da nezaposlenost prate psihološke promjene, započela su istraživanja prirode ove povezanosti. Pažnja autora je usmjerena na otkrivanje posredujućih varijabli koje utječu na povezanost stanja nezaposlenosti s različitim psihološkim promjenama u pojedinca. Ovi utjecaji mogu biti mnogostruki. Različiti medijatori i moderatori posreduju direktni utjecaj nezaposlenosti i sudjeluju u kreiranju krivulje utjecaja nezaposlenosti na psihološko stanje čovjeka. Poznavanje medijatorskih i moderatorskih varijabli ima i mnoge praktične implikacije budući da se njihovom manipulacijom može utjecati na intenzitet i vrstu psiholoških posljedica nezaposlenosti. Pritom, moderatorskim varijablama nazivamo relativno stabilne osobne karakteristike koje nisu pod utjecajem nezaposlenosti, ali utječu na povezanost nezaposlenosti i psihološkog zdravlja pojedinca. Medijatori se također odnose na individualne osobine pojedinca, ali na one koje se mijenjaju zbog nezaposlenosti osobe i tako promijenjene utječu na mjere psihološkog zdravlja. Evo pregleda mogućih moderatorskih i medijatorskih varijabli utvrđenih u istraživanjima psiholoških posljedica nezaposlenosti. Moderatorske varijable su: stabilne osobine ličnosti, spol, dob, obrazovanje, socioekonomsko porijeklo. Medijatori su: novac; osobne karakteristike poput bazičnog mentalnog zdravlja, privrženosti zaposlenju, stupnja aktivnosti, vulnerabilnosti na stres, doživljenog uzroka nezaposlenosti, prijašnjeg iskustva nezaposlenosti, mogućnosti samostalnog planiranja i ostvarivanja ciljeva; karakteristike kao što su obiteljski i socijalni status, financijska sigurnost, jasnoća i predvidljivost okoline, lokalni stupanj nezaposlenosti, socijalna potpora, pohađanje različitih programa za pomoć nezaposlenima; trajanje nezaposlenosti.
Sažet ćemo i najvažnije rezultate:

(1) Psihološko zdravlje pada unutar razdoblja od nekoliko prvih tjedana do tri mjeseca nakon ostanka bez posla, nakon čega ostaje stabilno ili se čak popravlja (Fryer i Payne, 1986) pa izgleda da je trajanje nezaposlenosti mnogo nevažniji faktor od činjenice da je pojedinac izgubio posao. Iako istraživana trajanja nezaposlenosti nisu bila dovoljno dugačka da bi se donijeli općeniti zaključci, gotovo je sigurno da psihološke posljedice nezaposlenosti ovise o vremenskoj točki u kojoj su prikupljeni podaci. Za precizno utvrđivanje vremenske dinamike psiholoških posljedica nezaposlenosti nedostaju istraživanja koja uključuju osobe koje su dugo nezaposlene.

(2) Odnos između dobi i intenziteta reakcija na nezaposlenost nije linearan (Daniel, 1974; Hepworth, 1980; Warr i Jackson, 1984). Psihološke posljedice nezaposlenosti najveće su za ljude srednjih godina (od 30 do 59 godina).

(3) Kod žena su zabilježene teže psihološke posljedice. No, uzrok ovakvim rezultatima vjerojatno ne leži u biološkim predispozicijama nego u različitim situacijama koje muškarce i žene zadese nakon gubitka posla (Fryer i Payne, 1986).

(4) Mjereći privrženost zaposlenju, to jest percipiranu važnost radne uloge, nekoliko je studija potvrdilo pretpostavku da će psihološke posljedice biti teže što je privrženost zaposlenju veća (Warr, 1987). Ovaj medijator je važan jer se njegovom promjenom preko savjetovanja, podučavanja ili socijalnih pritisaka relativno lako može utjecati na njegovo smanjenje, a time i na bolje psihološko zdravlje nezaposlenih.

(5) Što je lokalna nezaposlenost veća, pogoršanje psihološkog zdravlje zbog nezaposlenosti je manje. To je vjerojatno posljedica eksternalne uzročne atribucije vlastite nezaposlenosti, kao i većeg broja kontakata s drugim nezaposlenima što smanjuje doživljaj osobnog odstupanja od normativnih očekivanja društva.

(6) Socijalna potpora obitelji i prijatelja pruža svojevrstan štit od stresa, no rezultati o tome nisu potpuno jasni i nužna su daljnja istraživanja (Warr, 1983).

(7) Pohađanje različitih programa za pomoć nezaposlenima nedvojbeno pruža kratkotrajnu korist. Njihovo psihološko zdravlje se nakon takvih programa popravlja (Kemp i Mercer, 1982).

(8) Psihološko zdravlje pojedinca ovisit će o atribuiranom uzroku nezaposlenosti tako što će biti bolje ako se uzrok pripisuje vanjskim okolnostima, a lošije ako se pripisuje vlastitim osobinama (Warr, 1983).

(9) Stupanj osobne aktivnosti pozitivno utječe na psihološko zdravlje (Fryer i Payne, 1986).

(10) Studije pokazuju da je financijska sigurnost visoko pozitivno povezana s psihološkim zdravljem. Utjecaj će biti još veći ako o nezaposlenom financijski ovise i drugi članovi obitelji (Warr, 1983). Nadalje, izgleda da viši socijalni status korelira s manjom promjenom u psihološkom zdravlju pri gubitku posla (Fryer i Payne, 1986), no rezultati nisu jednoznačni.

Svi ovi spomenuti, a i mnogi još neidentificirani moderatori i medijatori, uzrok su velikim varijacijama u iskustvu nezaposlenosti odnosno posljedicama koje će nezaposlenost izazvati. Upravo su moderatori i medijatori uzrok tomu da sa sigurnošću možemo reći kako nezaposleni nisu homogena grupa (Warr, 1983). Vjerojatnost pojavljivanja određene psihološke posljedice ovisi i o određenim karakteristikama pojedinca i o situacijskim faktorima kao i o njihovom međuodnosu. Pri ublažavanju negativnih psiholoških posljedica nezaposlenosti nužno je uzeti u obzir sve spomenute faktore, a strategije intervencije razviti u skladu s karakteristikama nezaposlenog pojedinca odnosno skupine kojoj on po relevantnim karakteristikama pripada.