3.4. "Odljev mozgova"

Tatjana Kostanjevečki

Pri proučavanju socijalnih posljedica nezaposlenosti izuzetno velik značaj pridaje se pojavi "odljeva mozgova". Zašto je tome tako? "Odljev mozgova" jedna je od najvažnijih posljedica problema nezaposlenosti kako u svijetu, tako i u Hrvatskoj. Posljedice "odljeva mozgova" širokog su razmjera i imaju vrlo negativan pa čak i poguban učinak na društvo u kojemu je ova pojava prisutna. Vrhunski stručnjaci svojim znanjem i radom pridonose povećanju stupnja razvoja zemlje, njene proizvodnje te standarda stanovništva. Stoga, njihov odlazak neizbježno uzrokuje usporavanje ili čak nazadovanje privrede matične zemlje te, s druge strane, napredak privrede zemlje u koju su otišli. Među emigrantima ima razmjerno više darovitih i kreativnih (pa i afirmiranijih) istraživača negoli u istraživačkoj populaciji koju napuštaju i onoj u koju dolaze. Portesovo komparativno istraživanje grupe liječnika (Prpić, 1989) koji su iz Argentine otišli u SAD i skupine liječnika jednake dobi i stručne spreme koji nisu napustili zemlju pokazalo je da su emigranti završili studij s boljim prosječnim ocjenama, da su češće dobivali profesionalna priznanja, te da su objavili više članaka i knjiga. Takva kvaliteta istraživača-migranata višestruko uvećava neizračunljivi gubitak znanstvenih sredina zemalja iz kojih dolaze. Visokoobrazovani stručnjaci ulaze u prioritetnu kategoriju imigranata. Nude im se dobre mogućnosti zapošljavanja i osigurano mjesto stanovanja u zemlji u koju žele doseliti. Zbog svega navedenog nužno je pobliže upoznavanje s fenomenom "odljeva mozgova" koje ćemo u ovom prikazu započeti definicijom samog predmeta proučavanja.
 

"Odljev mozgova" (engl. brain drain) predstavlja specifičan oblik migracije stanovništva koji se odnosi na odlazak visokoobrazovanih stručnjaka, znanstvenika i intelektualaca neke zemlje (Šverko, 1996). Očituje se u iseljenju i značajnom znanstvenom djelovanju istraživača u inozemstvu. Postoje dva podtipa "odljeva mozgova". Prvi se odnosi na izravno preseljenje iz jedne zemlje u drugu, dok drugi obuhvaća višestruke (uzastopne) migracije kojima su znanstvenici u više navrata mijenjali boravišta u inozemstvu.
 

"Odljev mozgova" najčešći je iz zemalja u razvoju u razvijene zemlje (prvenstveno u SAD, Kanadu i Veliku Britaniju). Pri tome, (dolarski) dobitak visokorazvijenih zemalja od imigracije visokostručnog kadra premašuje pomoć koju te zemlje daju nerazvijenima. SAD su "čisti" tip imigracijske zemlje; visokorazvijene europske zemlje i Kanada predstavljaju emigracijsko-imigracijska područja koja imigracijom stručnjaka uglavnom kompenziraju emigracijski odljev, dok su srednje razvijene i nerazvijene zemlje isključivi izvoznici znanstvenog i ostalog visokostručnog potencijala (Prpić, 1989).
  1990. godine ustanovljeno je da od oko 320 milijuna zapadnoeuropskih stanovnika čak 15 milijuna (nešto manje od 5 %) čine doseljenici iz drugih zemalja (europskih i neeuropskih). Najveći postotak doseljenika (stranih državljana bez obzira na zemlju porijekla) od ukupnog broja svojih stanovnika imaju Švicarska, zatim Belgija, Njemačka i Francuska (Prpić, 1989). Prema podacima Instituta za migracije i narodnosti iz Zagreba, u inozemstvu živi između 2 i 2,5 milijuna Hrvata. Vrlo je teško odrediti točan broj hrvatskih iseljenika zbog komplicirane metodologije kojom se taj broj utvrđuje. Najviše hrvatskih državljana živi i radi u SAD-u, Australiji, Njemačkoj, zemljama bivše Jugoslavije, Argentini te Kanadi.
 

Tokovi međunarodnih migracija znanstvenika podložni su promjenama. Šezdesetih i sedamdesetih godina 20. stoljeća nastupila je društvena erupcija "odljeva mozgova". Tako je primjerice 1949. godine u SAD imigriralo "samo" 1369 znanstvenika i inženjera a 1970. godine taj je broj udeseterostručen. Također, u to se vrijeme počeo smanjivati udio emigranata iz europskih zemalja a povećavati "odljev znanstvenika" iz ostalih dijelova svijeta, naročito iz azijskih i latinoameričkih zemalja. Dvije bitne razlike između nekadašnjih i suvremenih vanjskih migracija znanstvenika su masovnost i selektivnost. Nekad su odlazili samo rijetki pojedinci, a danas je to masovna pojava. S druge strane, selektivnost "odljeva" se smanjila. Današnji emigranti nisu isključivo najistaknutiji znanstvenici već i oni "prosječni".
 

Postoje brojna i raznolika mišljenja o uzrocima i rješenjima "odljeva mozgova". Logan (1995; prema Šverko, 1996) navodi da su najčešći razlozi emigracije intelektualaca preniske plaće u matičnim zemljama, nezaposlenost, radna nesigurnost, te nedovoljan angažman države u poboljšavanju uvjeta znanstvenog rada. Dakle, očito je da je nezaposlenost jedan od važnijih potisnih faktora napuštanja zemlje. Iz toga proizlazi da bi rješenje problema, kako navodi Logan, bilo razvijanje strategija socioekonomskog razvoja kao što su : a) reforma obrazovnog sustava koja bi omogućavala korištenje stečenih znanja i vještina nakon školovanja, b) poboljšavanje radnih uvjeta, c) povećanje plaća osobama s posebnim profesionalnim sposobnostima ili d) postizanje optimalnog odnosa između broja stanovnika zemlje, mogućih izvora kapitala u toj zemlji (npr. nafta, turizam) i stope zaposlenosti. Autor zaključuje da je "odljev mozgova" dinamička pojava podložna promjenama pod utjecajem promjenjivih društveno-ekonomskih i političkih prilika.
 

Teorijski okviri istraživanja vanjskih migracija stručnjaka dijele se u dvije grupe (Prpić, 1989). Prvu čine pristupi koji tragaju za makrodeterminantama odljeva stručnjaka u inozemstvo. Oni pretpostavljaju i nalaze te determinante u velikim društveno-ekonomskim razlikama između razvijenijih i nerazvijenih zemalja svijeta. S druge strane nalazimo pristupe koji objašnjenje odlaska stručnjaka ispituju na individualnoj razini, to jest bave se istraživanjem motiva migranata. Teorije mobilnosti radne snage, teorije odbijanja i privlačenja (engl. push-pull teorije), te konfliktni modeli migracija ubrajaju se u ekonomske teorije migracija (prva skupina), dok je teorija životnog ciklusa dio socioloških određenja migracija koje proučavaju utjecaj migracije na društvene odnose migranata. Teorije mobilnosti radne snage uzrokom migracija smatraju razlike u stupnju privredne razvijenosti. Stupanj razvijenosti zemlje uvjetuje različite mogućnosti zapošljavanja i zarade što izaziva preseljavanje radne snage iz privredno nerazvijenih u razvijenija područja. Takvi se postupci tumače kao ekonomski racionalno ponašanje migranata koje doprinosi uspostavljanju ekonomske ravnoteže jer će se iseljavanje nastaviti sve dok postoji ova neravnoteža u privrednoj razvijenosti. Unutar teorija odbijanja i privlačenja različiti autori navode različite faktore odbijanja (odbojni atributi matične zemlje kao što su nepovoljna privredna situacija, nezaposlenost, politička ili vjerska diskriminacija i sl.) kao i različite privlačne faktore (privlačna obilježja imigracijskog područja kao što su veće mogućnosti zapošljavanja, veća zarada, povoljnije prilike profesionalnog razvoja i sl.). Suprotno svemu navedenom, konfliktni modeli suvremenih migracija nalaze da su migracije uvjetovane društvenim, ekonomskim i političkim nejednakostima. One, međutim, ne doprinose umanjivanju tih razlika već naprotiv, povećavaju neravnotežu između razvijenih i nerazvijenih zemalja.
 Teorija životnog ciklusa pretpostavlja da prijelomni životni događaji koji se javljaju u životu čovjeka često dovode do njegovog preseljavanja. To se odnosi na školovanje, zapošljavanje, zasnivanje obitelji itd.
 

Istraživanja "odljeva mozgova" pružaju korisne spoznaje o faktorima koji navode znanstvenike na odlazak te dispozicijama koje povećavaju vjerojatnost odlaska. Ona također rezultiraju praktičnim savjetima za smanjivanje ove pojave. Što se tiče istraživanja provedenih u Hrvatskoj, ona nisu brojna ali pridonose boljem razumijevanju "domaćeg odljeva mozgova". Ovdje ćemo se ukratko osvrnuti na dva istraživanja a detaljnije izložiti istraživanja Katarine Prpić i Ive Šverko.
 

U svom istraživanju Golub (1992) je anketirala 931-og hrvatskog znanstvenika, ispitujući njihovu namjeru odlaska u inozemstvo. Odgovori ispitanika pokazali su da je 6,4 % stručnjaka odlučilo otići u inozemstvo, 17 % često razmišlja o odlasku, 37,3 % ponekad a 39,3 % nikad. Zanimljivo je da su za odlazak bili zainteresiraniji pojedinci s boljim uspjehom na studiju. Istraživanje Čuliga (1994) provedeno na 380 studenata (3. i 4. godine studija te apsolventi s različitih fakulteta) pokazalo je da 6,2 % studenata sigurno namjerava napustiti Hrvatsku nakon studija, 64,2 % želi otići čim se ukaže povoljna prilika, 6,0 % namjerava ostati, 6,9 % nema mogućnosti za odlazak, a 16,5 % još nije odlučilo. Kao i u prije navedenom slučaju, za odlazak su zainteresiraniji najbolji studenti te studenti nižeg životnog standarda. Ovi nalazi ukazuju na izuzetno velik potencijalni "odljev mozgova". Autor je istraživao i razloge koji navode studente na odlazak te ih je sažeo u tri kategorije: a) razlozi vezani uz bolje mogućnosti školovanja i usavršavanja, bolje uvjete rada i veće mogućnosti napredovanja, b) razlozi materijalne prirode i c) politički i društveni razlozi.
 

Katarina Prpić provela je 1989. godine na području bivše Jugoslavije istraživanje "odljeva znanstvenika" kojim su obuhvaćene brojne varijable relevantne za ovu socijalnu pojavu. Na uzorku od 119 istraživača-migranata (85 % muškaraca) primijenjen je upitnik kojim su prikupljeni podaci o: predemigracijskim iskustvima ispitanika, odluci i okolnostima odlaska u inozemstvo, motivima odlaska, zadovoljstvu ostvarenjem ispitanikovih očekivanja u inozemstvu, nezadovoljstvu predemigracijskom profesionalnom i životnom situacijom, procesu i problemima prilagođavanja te (ne)spremnosti na povratak i suradnju s domaćom znanstvenom sredinom. Istraživanje je rezultiralo brojnim zanimljivim spoznajama.
  Kao prvo, u inozemstvo češće odlaze istraživači koji imaju značajno predemigracijsko iskustvo (usavršavanje, suradnja na inozemnim projektima, kontakt s inozemnim kolegama...), posebno ako su bili na znanstvenom usavršavanju u inozemstvu. Također, znanstvenici se češće prvo odlučuju na emigraciju a tek potom traže posao u inozemstvu. Utvrđen je i profil tipičnog istraživača-migranta. To je pojedinac istaknutog predemigracijskog radnoprofesionalnog položaja u znanosti i značajnih znanstvenih postignuća. Karakterizira ga visoko socioobrazovno porijeklo te intenzivna predemigracijska međunarodna znanstvena suradnja i kontakti. Faktorskom analizom 31-e čestice upitnika o specifičnim razlozima odlaska u inozemstvo ustanovljeno je 7 osnovnih faktora odlaska u inozemstvo : a) motivi znanstvenog stvaralaštva (očekivanja poticajne znanstvene sredine - kvalitetna oprema, djelotvorna organizacija rada, složeniji zadaci), b) motivi znanstvenog postignuća (brže napredovanje, priznanje za uspjeh, otvorenost ka novom), c) ekonomski motivi (veća plaća, bolji standard života), d) "potisni motivi" (sukobi, nemogućnost zapošljavanja, društveno-politički razlozi), e) obiteljski motivi (npr. bolje školovanje djece), f) motiv promjene (promjena načina života, stjecanje novih iskustava) i g) "motiv ovisne migracije" (pridruživanje članovima obitelji).
  Daljnjom statističkom obradom utvrđivane su korelacije među dobivenim faktorima kao i korelacije među pojedinim faktorom i promatranim karakteristikama ispitanika. Izražena je povezanost znanstveno-stvaralačkih težnji (a), motiva postignuća (b) i ekonomskih potreba (c). To znači da stvaralački motivi ne isključuju ekstrinzična očekivanja (znanstvena priznanja, afirmacija, status i dobar prihod) a znanstveno postignuće uključuje i izrazito intrinzičnu (samoaktualizacijsku) dimenziju.
  Motiv znanstvenog stvaralaštva izraženiji je kod muškaraca, mlađih ispitanika, onih s boljim uspjehom na studiju te višeg obrazovnog statusa kao i kod onih sa predemigracijskim iskustvom (usavršavanje u inozemstvu, međunarodni kontakti). Motiv znanstvenog postignuća naglašeniji je kod ispitanika višeg socioobrazovnog porijekla, onih čiji očevi imaju višu školsku spremu te onih koji su kao studenti objavljivali stručne radove. Ekonomski motivi prisutniji su kod ispitanika koji su porijeklom iz manjih naselja te onih koji su bili na usavršavanju u inozemstvu, a "potisni motiv" kod starijih ispitanika. Motiv promjene i motiv ovisne migracije izraženiji su kod prethodno nezaposlenih u struci te kod onih bez predemigracijskog iskustva, a obiteljski motivi kod ispitanika koji su prije odlaska manje objavljivali te kod onih bez predemigracijskog iskustva.

Kao najznačajnije ciljeve (očekivanja) koje žele ostvariti u inozemstvu znanstvenici su najčešće navodili znanstveno usavršavanje, složenije istraživačke poslove, bolje uvjete rada, stimulativniju radnu sredinu te mogućnost samoaktualizacije. Dakle, najvažniji razlozi odlaska su profesionalni razlozi a tek nakon njih materijalna očekivanja te klasični motivi promjene. Potom slijede znanstveno-statusni i društveno-statusni ciljevi dok su se najmanje važnima pokazale obiteljske potrebe te ekonomski i politički razlozi. To stavlja veliki upitnik na postavke brojnih migracijskih modela prema kojima su ekonomski motivi prevladavajući i neovisni od drugima. Očito je da je utjecaj (domaćeg) sociokulturnog sustava i okruženja na istraživače izrazit i značajan.

Najviše nezadovoljstva znanstvenika izazivale su one njihove životne i radne situacije koje su najuže povezane s društvenim tretmanom znanosti, prvenstveno uvjetima i organizacijom znanstveno-istraživačkog rada. Upravo stoga znanstvenici imaju visoka očekivanja boljih, poticajnijih uvjeta istraživanja i efikasnije organizacije rada. Plaća i stambene prilike izazivali su izrazito nezadovoljstvo ali su puno rjeđi razlozi odlaska u inozemstvo. To ponovno pokazuje da su unutarnji znanstveno-profesionalni ciljevi snažniji motivatori odlaska od vanjskih (plaća).

Namjeravaju li se znanstvenici vratiti u domovinu? Gotovo dvije trećine ispitanika nema nikakvu namjeru vratiti se u domovinu. To su uglavnom oni koji su uzeli strano državljanstvo, koji su ranije otišli i duže borave u inozemstvu, žene, stariji znanstvenici, oni čija su očekivanja u inozemstvu ispunjena, oni koji su imali izraženije teškoće prilagođavanja, te oni koje je na odlazak potaknuo motiv promjene. Međutim, povratak onih koji se i namjeravaju vratiti ne ovisi samo o njihovim željama već i o prilikama u njihovoj domovini. Loš položaj znanosti i znanstvenika u domaćoj znanstveno-istraživačkoj djelatnosti oslabljuje spremnost istraživača-migranata na povratak.
 

Iva Šverko (1996) provela je istraživanje na studentima 4. godine studija (na različitim fakultetima). Primijenjen je anketni upitnik o namjeri odlaska u inozemstvo kojim se ispitivala želja za odlaskom, razmišljanje o odlasku, procjena vjerojatnosti odlaska, spontano spominjanje odlaska te stav o odlasku mladih u inozemstvo. Rezultati nisu bili nimalo optimistični. Naime, čak 83 % ispitanih studenata iskazalo je makar i minimalnu želju za odlaskom. Od toga 10,3 % svakako želi otići, 17,9 % radije bi otišlo nego ostalo, 54,5 % bi radije ostalo a samo 17,4 % svakako želi ostati.
 

Kada se govori o razlozima odlaska, kao najvažniji pokazali su se materijalni razlozi (lakša i brža zarada, veća plaća...) zatim razvojni razlozi (usavršavanje, bolji uvjeti rada...) a tek onda društveni razlozi (neizvjesnost, loša gospodarska situacija...). Izraženiju namjeru za odlazak imaju studenti s višim ocjenama te željom za višim stupnjem usavršavanja (nezadovoljni mogućnostima za usavršavanje i zaposlenje u Hrvatskoj), oni koji imaju rodbinu u inozemstvu (podrška i pomoć pri snalaženju, informiranje o uvjetima u inozemstvu) kao i studenti s negativnijom procjenom materijalnih prilika i gospodarske situacije (ne očekuju poboljšanja u budućnosti). U namjeri odlaska ne razlikuju se studenti različitog spola, različitog stupnja obrazovanja roditelja, studenti s različitih fakulteta kao niti oni s različitim procjenama vlastitog standarda. 2,7 % studenata vjerojatnost svog odlaska procijenilo je gotovo stopostotnom a još 12,5 % smatra tu vjerojatnost vrlo velikom. Studenti koji razmišljaju o odlasku u inozemstvo (82,1 %) ili ga spontano spominju imaju izraženiju namjeru odlaska. Isto se odnosi i na studente s pozitivnim stavom o odlasku mladih u inozemstvo (75,9 % ).

Analizom odgovora ispitanika utvrđeno je pet značajnih determinanti namjere odlaska u inozemstvo. To su: a) razlika u percepciji mogućnosti ostvarenja vrijednosti priznanja u inozemstvu i u Hrvatskoj, b) razlika u percepciji mogućnosti ostvarenja vrijednosti pripadanja, c) obrazovne namjere, d) bliskost s osobama u inozemstvu i e) spol. Varijabla "spol" djeluje posredno na namjeru odlaska jer je povezana s vrijednostima pripadanja i priznanja koje studentice procjenjuju važnijima od studenata. To znači da će odlasku biti sklonije osobe s percepcijom većih mogućnosti ostvarenja vrijednosti priznanja i pripadanja u inozemstvu, oni s višim obrazovnim namjerama, s rodbinom koja već živi u inozemstvu te muškarci. U objašnjenju varijance namjere odlaska u inozemstvo značajnijima su se pokazali motivacijski (a, b, c) nego sociodemografski faktori (d, e).
 

Iz svega dobivenog proizlazi da na "odljev mozgova" iz Hrvatske treba djelovati oblikovanjem okolnosti koje će povećavati motivaciju znanstvenika i stručnjaka za ostanak. Dakle, nužno je omogućiti studentima da koriste stečena znanja i napreduju sukladno zalaganju i trudu koji ulažu u znanost. Također bi trebalo osigurati adekvatne uvjete za istraživački rad kao i podršku države u tom pogledu. Svakako je važno da mladi intelektualci imaju osiguranu egzistenciju i priznati status te da svoje životne vrijednosti mogu ostvariti u vlastitoj zemlji. Pod takvim (i drugim sličnim) okolnostima smanjila bi se želja (i potreba) mladih stručnjaka za odlaskom. Time bi potencijal koji oni predstavljaju bio temelj napretka naše a ne neke druge zemlje.