4.3. Glavne strategije suočavanja s nezaposlenošću, antecedenti i ishodi

Tana Knezović i Sanja Macura

Načini suočavanja sa stresom općenito, pa tako i s nezaposlenošću, brojni su i raznovrsni, pa je zanimljivo provjeriti jesu li neke strategije efikasnije od drugih te postoje li neke varijable (antecedenti) koje su povezane s korištenjem određene strategije. Antecedenti su varijable za koje se u istraživanju provjerava mogu li se smatrati prediktorima za korištenje određene strategije ili za određeni ishod. Mogu se podijeliti u nekoliko kategorija. To su: demografske varijable, neki aspekti ličnosti (samopoštovanje, optimizam, lokus kontrole), stavovi (percipirana efikasnost u traženju posla, predanost zaposlenju, percipirana negativnost gubitka posla, stav prema traženju posla, namjera traženja posla), te socijalne varijable (socijalna potpora i financijske poteškoće). Strategije suočavanja najšire se dijele na strategije usmjerene na problem i strategije usmjerene na emocije, a unutar tih kategorija preciznije su određene najčešće prema COPE-upitniku. Ishod neke strategije, odnosno njena uspješnost, obično se promatrala u vidu ponovnog zaposlenja te mentalnog zdravlja. Nalazi koji će ovdje biti navedeni vezani su uz upravo opisane varijable, a predstavljaju rezultate nekoliko oglednih istraživanja. Kako su sva ona korelacijska, treba biti oprezan pri zaključivanju o uzročno-posljedičnim vezama među varijablama.

Smari, Arason, Hafsteinsson i Ingimarsson (1997) ispitivali su povezanost rezultata na COPE-upitniku s anksioznošću i depresijom. Rezultati su pokazali da su kod žena povećana anksioznost i depresija povezane s korištenjem strategije usmjeravanja na emocije i izbjegavanje, dok su smanjena anksioznost i depresija povezane s korištenjem ponovnog procjenjivanja (engl. reappraisal). Strategija ponovnog procjenjivanja odnosi se na tendenciju da osoba pokušava naći pozitivne aspekte u stresnoj situaciji (npr. da može iz tog iskustva nešto naučiti). Kod muškaraca koji koriste izbjegavanje nađena je povećana anksioznost i depresija. Suprotno očekivanjima, aktivno suočavanje nije bilo značajno povezano s anksioznošću i depresijom ni kod muškaraca ni kod žena.

Još su se neka istraživanja bavila spolnim razlikama i dala zanimljive rezultate. Pokazalo se da muškarci češće koriste aktivno suočavanje (npr. traženje posla, preseljenje i sl.), dok je suočavanje žena više usmjereno na emocije (npr. traženje emocionalne potpore) (Leana & Feldman, 1991). U razdoblju nezaposlenosti, muškarci se češće bave hobijima, dok se žene posvećuju vlastitom razvoju (razvoj karijere) uz nesmanjene obaveze u obitelji, te im je stoga potrebnija podrška supružnika (Walsh & Jackson, 1995).

Vinokur i Caplan (1987) su provjeravali utjecaj podrške značajnih drugih na traženje posla. Istraživanje je obuhvatilo nezaposlene i njihove značajne druge. Njihovi rezultati mogu imati korisne praktične implikacije. Subjektivne norme (što nezaposleni misli da značajni drugi misli o tome koliko intenzivno treba tražiti posao) povezane su s većom učestalošću traženja posla. Veća percipirana podrška za specifične aktivnosti (što nezaposleni misli da značajni drugi misli o pojedinim aktivnostima traženja posla) povezana je s većom učestalošću traženja, te zajedno s iskazanom namjerom objašnjava 25 % varijance učestalosti traženja posla. Istraživanje pokazuje da je najbliža okolina nezaposlenog važna za oblikovanje stava o traženju posla što je povezano s aktivnostima traženja. Pritom je socijalna podrška usmjerena prvenstveno na povećanje motivacije za traženje posla, a manje na ublažavanje negativnih emocija.

Ostala istraživanja koja su ispitivala neke od prije navedenih antecedenata (samopoštovanje, percipirana kontrola i optimizam) i njihovu povezanost sa strategijama suočavanja i ishodima dala su niz zanimljivih zaključaka. Samopoštovanje, percipirana kontrola i optimizam su pozitivno povezani s mentalnim zdravljem kad su mjereni istodobno. Navedena tri prediktora su pozitivno povezana s korištenjem strategije reorganizacije (npr. mijenjanje financijskih navika) i pozitivne samoprocjene (razmišljanje o vještinama i kvalifikacijama koje mogu ponuditi na tržištu rada). Percipirana kontrola je pozitivno povezana sa strategijom aktivnog traženja posla i pozitivnijom samoprocjenom. Ispitivana je i povezanost strategija suočavanja s mentalnim zdravljem (obje su varijable mjerene istodobno). Reorganizacija i pozitivna samoprocjena su povezane pozitivno s mentalnim zdravljem, a aktivno traženje posla je negativno povezano. Dugotrajno traženje posla je stresno i zato vjerojatno negativno povezano s mentalnim zdravljem, ali dugoročno vodi ponovnom zaposlenju. Utvrđena interakcija percipirane kontrole i suočavanja distanciranjem pokazuje da je distanciranje strategija koja vodi ponovnom zaposlenju kod osoba koje imaju visok stupanj kontrole. Tu distanciranje djeluje kao oblik emocionalne kontrole koja usmjeruje pažnju na zadatak traženja posla umjesto na emocije izazvane gubitkom posla. No, kod ljudi s niskom percipiranom kontrolom, distanciranje je povezano sa smanjenom vjerojatnošću ponovnog zaposlenja. Strategije suočavanja se nisu pokazale kao medijatori između prediktora i mentalnog zdravlja te ponovnog zapošljavanja (Wanberg, 1997).

Istraživanja koja su obuhvatila antecedente kao što su stavovi i druge socijalne varijable su pokazala da su učestalost i namjera traženja posla značajno pozitivno povezani s predanošću zaposlenju, savjesnošću, socijalnom podrškom, ekonomskim problemima i percipiranom negativnošću gubitka posla. Pokazalo se vjerojatnijim da će se ponovno zaposliti mlađi muškarci i osobe koje imaju socijalnu potporu, te oni koji imaju veću namjeru uključiti se u traženje posla. Značajna se pokazala i interakcija dobi i učestalosti traženja posla. Pri učestalom traženju posla, vjerojatnije je da će posao naći mlađi od 40 godina (Wanberg, Watt i Rumsey, 1996).

S obzirom na percepciju pravednosti odnosno nepravednosti gubitka posla, dobiveno je da se strategije usmjerene na problem (aktivne strategije suočavanja) češće koriste kad se smanje negativne emocije vezane uz gubitak posla u slučaju kad se gubitak posla percipira nepravednim. Za razliku od nalaza većine istraživanja, pokazalo se da je samookrivljavanje negativno povezano s korištenjem strategije aktivnog suočavanja (Benett, Martin, Bies i Brockner, 1995).

Ispitivan je i utjecaj uključivanja nezaposlenih u udruženja. Nezaposleni koji se udružuju u zajedničke akcije osjećaju više kontrole, imaju više samopoštovanja i optimističniji su u pogledu ponovnog zaposlenja. Iako su ove varijable povezane s poboljšanim mentalnim zdravljem, nađeno je i da je sudjelovanje u takvim udruženjima povezano sa smanjenom vjerojatnošću nalaženja posla. Dva su moguća razloga tomu. U takva se udruženja okupljaju ljudi koji već dugo ne nalaze posao, a moguće je da ih i samo sudjelovanje ometa u intenzivnom aktivnom traženju zaposlenja (Leana i Feldman, 1995, prema Hanisch, 1999). Također se pokazalo da povremene novčane naknade nezaposlenima imaju negativan učinak na traženje posla (Leana, Feldman i Tan, 1998, prema Hanisch, 1999).

Zaključak

Kao što se iz opisanih rezultata vidi, ne postoji neki jednoznačan obrazac koji bi pokazao koji antecedenti vode do korištenja određene strategije koja opet dovodi do uspješnog ishoda. Na cijelu situaciju utječe ogroman broj faktora, a na mnoge od njih nezaposlena osoba ne može utjecati. No ipak, na osnovi dobivenih spoznaja može se izvući nekoliko konkretnih preporuka. Pokazalo se efikasnim na početku koristiti strategije usmjerene na emocije koje će osobi pomoći da prevlada prvotni šok. Nakon toga je jako važno imati okolinu koja potiče na akciju, a saznanje o tome da je aktivno traženje posla izuzetno stresno te da pogoršava mentalno zdravlje može pomoći u lakšem podnošenju te situacije. Također, neki od nalaza mogli bi poslužiti kao korisne smjernice za eventualnu organizaciju programa koji bi pomagali nezaposlenima da se lakše suoče s gubitkom posla, usmjeravali ih na efikasnije metode traženja (aktivan pristup poželjan je tek nakon početnog perioda u kojem su se "sredile" emocije), te poučili okolinu nezaposlenog o važnosti utjecaja koji ona ima u toj situaciji.